Intraneuralna aplikacija je u najvećem broju slučajeve (>50%) bila praćena visokim injekcionim pritiskom koji je dovodio do ireverzibilnih promjena u građi nerva i njegovih sastavnih dijelova, te izraženog neurološkog deficita. Paraneuralna aplikacija rezultirala je injekcionim pritiscima manjim od 10 psi-a.
Patohistoločke promjene su bile minimalne bez narušavanja normalne strukture perifernog nerva. Neurološki deficit je bio minimalan i reverzibilan.
Zaključak koji se nameće na osnovu eksperimentalnog animalnog modela primjenjenog u humanoj medicini je da visok injekcioni pritisak sugeriše intraneuralnu aplikaciju koja može dovesti do ireverzibilnih patohistološki promjena na perifernom nervua, te konsekutivno tome i do izraženog neurološkog deficita, kako u motornom, tako i u senzibilnom pogledu.
|
Intraneural application in the most cases (>50%) was followed by high injection pressure that caused irreversable changes in the structure of nerv and its consistent parts, and distinctive neurological deficit. Paraneural application resulted with injection pressures less than 10 psi.
Patohistological changes were minimal without disturbing normal structure of the peripheral nerv. Neurological deficit was minimal and reversable.
Based on experimental animal model applied in human medicine we reach the logical conclusion that high injection pressure leads toward intraneural application which may cause the irreversable pathohistological changes on peripheral nerv, and consecutively toward expressed neurological deficit of the motorical so as sensible respect.
|